Dana 18.11.1991. Koračaju kroz naše sjene, ulicama mrtvog grada i ne puštaju ga. Drže ga u
stisci. To duše su besmrtnih heroja, koji i u svom spokoju ne vjeruju krvavoj
istini da Vukovara više nema i da ga više neće biti.
Nije ih zaboljela ni
vlastita smrt, ni smrt djece njihove koliko bolna spoznaja da je Vukovar mrtav,
da je pao.
Domovi zgarišta, ulice
groblja, Srbi slave krvav pir. Koja je
mjera za bol? Ova je bol nemjerljiva! Opisivati vam slike Vukovara bilo bi
nemoguće jer Vam nijedan opis ne može dočarati tu strahotu i patnju Vukovara i
Vukovaraca.
U srcu svakog Hrvata i
danas je Vukovar rana koja krvari, koja peče... U tom bešćutnom vremenu,
rodila sam se i ja. Nisam osjetila boli Vukovara ni vidjela Hrvatsku na
koljenima, ali sam zajedno sa svojim najbližima u njihove suze utkala nesvjesno
i svoje. Plakali smo skupa. Moga je oca proganjao Vukovar i sam se priključio hrvatskim
snagama. Ubijala ga je nemoć, spoznaja da se ništa ne može napraviti.
Možda će Vam zvučiti
čudno, ali kroz priču o Vukovaru i patnjama nas Hrvata, ja sam odrastala. Za to
vrijeme svijet je šutio. Pitam se postoji li kazna za šutnju?! Oni su šutjeli,
štiteći neke, samo njima znane interese. Izdali su Hrvatsku kao
Juda Isusa, kao toliko puta prije.
Otac mi je pričao da smo
mi Hrvati branili Vukovar onako kako Hrvati samo znaju: čisto, časno, srcem.
Danas, toliko godina poslije, kada gledam Vukovar, kao feniksa uskrslog iz
pepela, sve je isto kao prije, a opet tako drukčije. Osjećam da nikad više
ništa neće biti isto.
Vukovar je simbol, živi
spomenik patnje hrvatskog naroda. Ovih dana, kada se prisjećamo Vukovara,
izdvojila sam stihove Frana Mažuranića koje mi je otac pokazao. Njegovi stihovi
su besmrtni, vječni, baš kao i Hrvatska.
Glase ovako:
... Oni su mrtvi
- al' priđite bliže;
Vidite tračak
taj blijedi i fini;
čudno to
svietlo, što s groba se diže;
to ideali su besmrtni njeni.
Vidjeli ste ih šte turobne humke:
Rake heroja,
što mrijet su znali.
Pođite sada,
al' pođite šutke!
Znajte, da oni i za vas su pali...
VUKOVARSKA TRAGEDIJA
EVO VAMA VAŠI SRBI,I SAD RECITE DA SU
HRVATI I SRBI JEDNAKU,
|